Kako je hvatanje i prebacivanje divokoza u prihvatilište omogućilo njihovo razmnožavanje i uspešno naseljavanje u Srbiji.

Read more ...

Istraživanje sprovedeno na Univerzitetu Eks Marsej u Francuskoj pokazalo je da je homosapijens pre 54.000 godina doneo tehnike korišćenja luka i strele iz Afrike u Evropu, gde su u to vreme živeli neandertalci.

Read more ...

PRVI barut počeo je da se proizvodi kod Kruševca 1833. godine i to u ataru sela Veliki Šiljegovac nedaleko od Crkve Svetog Aranđela.

Read more ...

Da li ste znali da je lovačko društvo u Kraljevu osnovano januara 1897. godine pod imenom „Kraljevska lovačka družina“?

Read more ...

Živimo u vremenu kada su napadi na lovce postali gotovo svakodnevni. 

O lovcima se govori pogrdnim riječima: da su psihopate, alkoholičari ili čak narkomani. Među protivnicima lova ustalila se krilatica: "Svako ko izađe i puca u bespomoćne životinje ima psihijatrijski problem." Ipak, šta kaže nauka?

Pretražujući naučne i stručne radove koristeći platformu "ProQuest Psychology" koja indeksira više od 400 časopisa iz područja antropologije, psihologije i psihijatrije, pronađeno je 258 članaka u kojima se spominje riječ "lov". Nakon analize svih navedenih članaka utvrđeno je da ne postoji nijedna studija o lovu i mentalnim bolestima.

Konsultujući psihologe sa Odjeljenja za istraživanje Američkog psihološkog društva došlo se do zakljčka da ne postoji ni jedna studija koja kaže da su lovci skloni mentalnim bolestima. Zapravo, nauka kaže potpuno suprotno od laičkih tvrdnji.

Mnogi od najpriznatijih bihevioralnih naučnika našeg vremena, uključujući Sigmunda Freuda, Williama Jamesa, Carla Junga, Ericha Fromma, Marie-Louise von Franz i Karla Menningera, napisali su da je lov prirodan, zdrav element ljudske prirode.

Erich Fromm kaže da je lov osnovni instinkt koji je "programiran" u svakom čovjeku za potrebe preživljavanja. Vodeći se društvenom etikom, vjerskim učenjima i zakonima, lov je nadograđen u "sport" koji nam omogućava izražavanje našeg osnovnog biološkog identiteta - "Ega". Kao jedan od najpriznatijih bihevioralnih naučnika 20. vijeka, Fromm je sažeo ove poglede u svojoj nadaleko hvaljenoj studiji o uzrocima i prevenciji nasilja koja nosi naslov "Anatomija ljudske destruktivnosti":

- U činu lova čovjek, barem nakratko, ponovno postaje dio prirode. On se vraća u prirodno stanje, postaje jedno sa životinjom i oslobađa se tereta svog egzistencijalnog rascjepa: biti dio prirode i transcendirati je svojom sviješću. Uhodeći životinju on i životinja postaju jednaki, iako čovjek svoju nadmoć u konačnici iskazuje oružjem.

Erich Fromm dalje ističe da moderni moralista, sportista, lovac pronalazi motivaciju u zadovoljstvu koje je spojeno sa saosjećanjem. Takođe, navodi da je to u oštrom kontrastu sa motivacijom sadiste, koji može mučiti i ubijati kućne ljubimce ili druge male životinje, što se zapravo svodi na osvetu. Prema njemu, "lov i mučenje životinja jednako su različiti kao polni odnosi u ljubavnoj vezi i silovanje". "Predatorska agresija", kako Fromm naziva lov, pozitivan je oblik agresije, poput sporta i igre, čije je izražavanje dobro za um, tijelo i duh.

Melvin Konner, profesor psihijatrije i antropologije na Univerzitetu Emory, u svojoj nagrađivanoj knjizi "The Tangled Wing" koja se temelji na sedmogodišnjem istraživanju biološkog porijekla ljudskog ponašanja podržanom od strane Nacionalnog instituta za mentalno zdravlje, navodi: "Malo je ili nema dokaza, fizioloških ili bihevioralnih, koji sugerišu da predatorska agresija ima mnogo toga zajedničkog s interspecifičnom agresijom, tj. agresijom između jedinki različitih vrsta". On navodi da se teorijom "Predatorske agresije" može objasniti zašto su lovci među najvatrenijim pobornicima očuvanja prirode jer ne žele da unište, odnosno izlove svoj plijen. Sa druge strane, ekološke organizacije čiji se članovi ne bave lovom često pronalaze krize, stvarne ili izmišljene, kojima podstiču na prikupljanje sredstava. Umjesto toga, lovačke organizacije ulažu svoj novac u staništa, što najčešće kao ishod ima bolje rezultate.

Kriminolog Chris Eskridge sa Univerziteta Nebraska-Omaha uporedio je prodaju dozvola za lov sa stopama nasilnog kriminala po okruzima u Sjedinjenim Američkim Državama. On je pronašao značajnu obrnutu korelaciju: "Kako se prodaja dozvola za lov povećava, nasilni kriminal se smanjuje”. Eskridge je zaključio da lov služi kao odušak za stres i napetost koji bi inače mogli doprinositi nasilničkom ponašanju. Eskridgeovo istraživanje je u skladu s drugim istraživanjima koja otkrivaju da vlasnici lovačkog vatrenog oružja imaju tendenciju da uče vještine gađanja od roditelja i porodice, imaju manje nesreća, imaju nižu stopu nasilja i koriste svoje oružje za sportsko gađanje češće od onih koji posjeduju vatreno oružje, a nisu lovci. Zaista, istraživanja pokazuju da ljudi koji više uživaju u sportskom streljaštvu i lovu mogu doprinostiti većem miru, društvenoj stabilnosti i akcijama očuvanja prirode u zajednici, što je suprotno onome što tvrde neki aktivisti koji su protiv oružja i lova.

Nagrađivani kriminolog Gary Kleck sa Državnog univeziteta u Floridi analizirao je veliki broj studija o psihološkom profilu korisnika oružja. Njegovo istraživanje otkriva da "vlasnici oružja nisu, kao grupa, psihološki abnormalni, niti su veći rasisti, seksisti ili pronasilnici od onih koji ne posjeduju oružje."

Neka istraživanja pokazuju da je 65% do 75% lovaca motivisano za lov zbog psihološke povezanosti s prirodom koja je jedinstvena za ovaj sport. Lovci vjeruju da im lov pomaže u oslobađanju od stresa, što poboljšava mentalno zdravlje.

Uvriježeno je pogrešno mišljenje da mnogi lovci prekomjerno piju i ponašaju se nepromišljeno. Nedavna anketa "US Fish and Wildlife Service" pokazala je da 82% ispitanika vjeruje da "mnogi" lovci krše zakone o lovu ili se ponašaju nemoralno, kao što je prekomjerno alkoholisanje i nepromišljeno korišćenje oružja. Istraživanja koja su rađena pokazuju da manje od tri procenta svih poziva po kojima intervenišu lovočuvari u Sjedinjenim Američkim Državama uključuje pijanstvo i korišćenje droga.

Prema nedavnoj studiji koju je proveo Robert Kessler sa Medicinskog fakulteta Harvard kaže da 26,4% stanovništva u SAD-u pati od anksioznih poremećaja i depresije. Generalno, anksiozni poremećaji prevladavaju u prepunim urbanim područjima, gdje je slučajno niža stopa izdavanja dozvola za lov.

Zdravstveni stručnjaci Eaton, Shostak i Konner, pišu u svojoj izvrsnoj knjizi o zdravlju i fitnesu, "The Paleolithic Prescription," da diskreditacija lovačke tradicije može oslabiti zdrave društvene norme i čak doprinijeti maloljetničkoj delikvenciji, što je oblik mentalne bolesti. Oni navode sljedeće karakteristike: 

- Naš "lovački instinkt" je preusmjeren u "civilizovano" društvo, gdje uzbuđenje lova i odstrela divljači više nisu dio našeg iskustva i nema jasnih puteva izražavanja, osim, možda na našu opasnost, na ulicama i metroima današnje urbane džungle.

Što se tiče zloupotrebe lovačkog i sportskog oružja treba istaći navode Lance Morrow-a. Pišući u izdanju časopisa "Time" od 30. novembra 1998. godine, u posebnoj rubrici o školskim pucnjavama, a nakon opsežnih intervjua sa školskim psiholozima i medicinskim istražiteljima, Lance Morrow zaključuje da "učitelji i savjetnici izvještavaju da su djeca koja se uče odgovornom lovu generalno više zreliji, mudriji i zdraviji tinejdžeri u divljini moderne američke kulture."

Takođe, bilo koja nezgoda ili nesreća u lovu pripisuje se različitim negativnim i devijantnim ponašanjima. Mediji nastoje da senzacionalistički prikažu sve događaje, pa i ove vezane za lov. Ipak, prema nalazima Nacionalnog komiteta za bezbjednost SAD-a, lov je mnogo sigurniji od bejzbola, tenisa, golfa, pa čak i stolnog tenisa.

Lažna, negativna slika o lovcima kao bezobzirnim ljigavcima stvorena je medijskom pristranošću koja izvještava samo o krivolovu i nesrećama, u kombinaciji sa glasinama koje namjerno šire aktivisti za prava životinja koji otvoreno priznaju da lažu kako bi stigmatizirali lovce, a pri tom zgrnuli novce u svoje džepove.

Izvor: www.espn.com

M.P.

Play-to-earn igre postaju glavna ponuda za ljubitelje sporta i igara u kripto prostoru jer im pruža mogućnost igranja videoigara uz mogućnost zarade zauzvrat.

Read more ...

Idriz Halilović (44) iz srebreničkog naselja Petriča u rodni grad vratio se prije 20 godina i bio je prvi poslijeratni mujezin u tek obnovljenoj Bijeloj džamiji.

Read more ...

Arktički zečevi mogu da odu veoma daleko. Pripadnik Lepus arcticus-a u severnoj Kanadi putovao je dalje nego što je iko znao da je moguće da ova rasa putuje.

BBYY, kako je odrasla ženka poznata, napravila je divlji trk od više od 388 kilometara za 49 dana – što je najveća udaljenost ikada zabeležena među arktičkim zečevima, zečevima ili bilo kojim drugim rođacima – izveštavaju istraživači.

– Pomisliti da je tako mala životinja, koja živi u tako ekstremnim uslovima, putovala u proseku osam kilometara dnevno tokom sedam nedelja, zaista je zapanjujuće, kaže Džoel Berger, ekolog sa Državnog univerziteta Kolorado u Fort Kolinsu i viši naučnik u Društvu za zaštitu divljih životinja u Bronksu, koji nije bio uključen u studiju.

Arktički zečevi – koji su otprilike teški kao kućne mačke, oko četiri kilograma – poželjan su plen lisica i vukova u arktičkoj tundri. S obzirom na važnu ulogu zečeva u arktičkoj mreži ishrane, ekolog koji proučava sisare, Domink Bertoks, sa Univerziteta Dominque Berteaux of the Université du Québec à Rimouski, želeo je da sazna kako se životinje kreću po sušnim predelima.

Godine 2019, Bertoks i kolege su postavili ogrlice za satelitsko praćenje na 25 zečeva uhvaćenih u blizini severnog vrha ostrva Elsmere u Nunavutu, Kanada. Dok su zečevi brzo odskakali, istraživači nisu imali pojma da stvorenja počinju neverovatnu ekspediciju preko tundre, kaže Berto. To je zato što zečevi i njihovi rođaci, zvani lagomorfi, obično provode svoje živote na jednoj poznatoj teritoriji gde je hrane u izobilju i lako ju je pronaći.

Arktički zečevi su poneli taj trend, a većina je putovala između 113 i 310 kilometara. Niko se nije približio BBYY, koja je preminula od nepoznatih uzroka oko mesec dana nakon što je stigla na svoje konačno odredište.

Da bi zec izdržao tako opasno putovanje, mora da izbalansira potrebu da pronađe hranu, a da ne postane hrana, kaže Denis Marej, kopneni ekolog sa Trent univerziteta u Piterboru u Kanadi, koji nije bio uključen u posao. To čini BBYY-jin izlet još impresivnijim, kaže on.

Berto i kolege se nadaju da će podaci iz BBYY-a i drugih zečeva pomoći da se stručnjaci informišu o strategijama očuvanja ekosistema polarnih pustinja. Ali čak i u ovoj ranoj fazi, uzbudljivo je pronaći nešto neverovatno u životinji za koju smo mislili da dobro poznajemo, kaže Berto.

izvor:sremskevesti.rs

Možda se neki prepoznaju i ne dozvolite zenama ili djevojkama da ovo procitaju da nebi dobili jezikovu juhu.

Read more ...

“Puška je ostala na čeki“ – započinje priča svakog lovca-očevidca današnjeg događaja. Jedino lovac Ibro još uvijek nije došao do daha i odbija novinarima ispričati svoju verziju događaja.

Read more ...