Zanimljiva je ideja koju guraju stalno udruge i osobe koje su protiv lova i gospodarenja lovištima.

Njihova ideja je da je bolje slikati medvjeda ili neku životinju nekoliko tisuća puta nego je odstrijeliti jednom zauvijek.
Naime to je besmislica i čisto nepoznavanje biologije i prirode.

Svako područje ima određeno stanište koje može podnijeti maksimalan broj životinja,a posebno koje može podnijeti broj predatora.
VELEBIT je škrt sa hranom ali ima puno divljači,dosta više nego bi imao da nema lovaca i gospodarenja lovištima .
Ta naša najveća planina ima veći broj divljači i predatora koji to nisu samo zahvaljujući prihrani koju ostavljaju ljudi,lovci te stočari koji drže stoku bez cjelodnevnog nadzora ili u ogradama i nešto poljoprivrednici koji uzgajaju kulture u blizini svojih kuća.
Zamislite sad predatora koji nema zapravo svog pravog prirodnog neprijatelja. Taj predator je nezaustavljiv i jede koliko mora da preživi,a preživi samo onoliko koliko ima hrane. Zamislite sad da lovci prestanu prihranjivati divljač koja je plijen predatorima. Ti predatori bi umirali od gladi,ulazili puno više u konflikt s ljudima i veliki broj koji ne bi uginuo migrirao bi negdje drugdje gdje ima hrane.
Udruge koje se bore protiv lova savjetuju da se pusti priroda da vodi brigu o sebi sama, bez prihrane, bez gospodarenja,bez lova…
U tom slučaju Hrvatska bi izgubila većinu medvjeda, vukova i riseva.
Jednostavno škrta zemlja sa surovom klimom ne bi dala dovoljno da preživi broj životinja koji imamo danas.

S druge strane foto safari je zanimljiv i lovci uživaju u njemu sve više dok gledaju,prate i lociraju divljač.
Jedan manji dio se odstrijeli po onome što propisuje struka upravo zato da ostane optimalan broj životinja i da se ne naruši brojnost u budućnosti.
Osim toga foto safari je neisplativ oblik turizma jer naše planine nisu neke od afričkih parkova gdje imate lakoću pristupa i puno životinja samo na tim dijelovima. Lijepo je da promatrači navrate ali teško da će nešto vidjeti za dana osim ako nije suša pa dolaze na vodu ili ako ne rodi bukvica i žir pa dolaze na hranilišta.
Zarada od takvog turizma je mala ili simbolična, a zagađivanje gorivom puno veće ukoliko se želi zaraditi kao sa komercijalnim lovom. Pri tom treba spomenuti da za divljač koju turisti žele vidjeti treba prihrana jer inače neće doći gdje hrane nema. Svi parkovi za foto safari koriste hranu ili vodu kao primamu za turiste jer drugačije ne ide. Divljač nije programirana. Ukoliko se poveća brojnost određene vrste koja ugrožava drugu vrstu u velikoj tišini uklone “višak” premještanjem negdje drugdje (preskupo i obično je rezervirano za ugrožene vrste) ili lovci odrade taj “prljavi” posao,a meso sačuvaju za predatore ili prodaju da skupe novac za neko drugo ulaganje.
Prof.Dr. Đuro Huber je rekao na jednom predavanju prije cca 15ak godina da Hrvatska ima stanište za najviše 600 medvjeda, a mi ih uspješno održavamo na broju preko 1000. Dr.Huber je u pravu ali samo zahvaljujući brizi lovaca medvjeda ima toliko puno,a uz njih i ostalih predatora.
Čuvajte svoje, čuvajte svoja lovišta i ne dozvolite da vam neuki ljudi unište trud i rezultate koje imate.
Strancima je sve ovo igra i posao, uništili su svoje pa pokušavaju i naše.
Činjenice su na našoj strani, mediji i neznanje na njihovoj.
Na čijoj strani je nekolicina političara, lobista i inspektora pokazati će vrijeme.

Vaš šumar iz Like

Foto:Goran Šafarek

izvor: facebook stranica Hrvatski lovački portal