Naučnici sa MATE-GBI instituta u Mađarskoj došli su do izuzetnog otkrića — u organizmima šakala pronađeni su opasni mikotoksini, otrovi koje proizvode plesni.

Ovo istraživanje, koje otvara novo poglavlje u praćenju zagađenja prirodnog okruženja, pokazalo je da šakal, kao vršni predator, može poslužiti kao bioindikator prisustva toksina koji potiču iz prehrambenog lanca.

U sklopu istraživanja analizirani su uzorci jetre 19 jedinki šakala sa juga Mađarske. U svakom uzorku pronađene su najmanje tri vrste mikotoksina, među kojima su najčešći bili dezoksinivalenol, fumonizin B1 i zearalenon. Pored njih, detektovana su i prisustva aflatoksina i okhratoksina-A.

Mikotoksini su hemijska jedinjenja koja stvaraju određene vrste plijesni, a najčešće se javljaju u žitaricama — posebno kukuruzu, pšenici i ječmu. Šakali imaju izuzetno raznovrsnu ishranu: hrane se biljnim ostacima, glodarima, ali i unutrašnjim organima uginulih većih životinja, što ih čini idealnim posrednicima u lancu prenosa toksina. Upravo ta široka prehrambena baza čini ih pogodnim za praćenje kontaminacije u prirodnim ekosistemima.

Rezultati su pokazali da koncentracije mikotoksina variraju u zavisnosti od pola i starosti životinja. Kod odraslih ženki zabeleženi su viši nivoi okhratoksina-A, dok su kod mužjaka najizraženiji nivoi zearalenona. Istovremeno, ženke su u proseku akumulirale više dezoksinivalenola nego mužjaci, što ukazuje na različite obrasce metabolizma i izloženosti u okviru iste vrste.

„Šakal kao vrsni predator može biti odličan bioindikator za određivanje mikotoksinske kontaminacije u prirodnim staništima“, istakla je dr Zsuzsanna Szőke, rukovodilac istraživanja. Po njenim rečima, ovaj rezultat potvrđuje da praćenje zdravlja divljih životinja može pružiti dragocene informacije o prisustvu i kretanju štetnih supstanci kroz ekosistem.

Autori rada upozoravaju da je zdravlje divljih životinja usko povezano sa ljudskim aktivnostima, naročito sa intenzivnom poljoprivredom, uzgojem žitarica i načinom na koji se koristi zemljište. Zimske dopunske ishrane za divljač, koje često sadrže žitarice i nusproizvode kontaminirane plijesnima, mogu dodatno povećati rizik od širenja mikotoksina u prirodu. Stoga su, kako navode, potrebna dalja istraživanja kako bi se bolje razumele dugoročne posledice ovih toksina po zdravlje životinja, ljude i celokupne ekosisteme.

Rezultati istraživanja objavljeni su u međunarodnom naučnom časopisu International Journal of Molecular Sciences.

Originalna publikacija: Fehér, P. i saradnici, International Journal of Molecular Sciences, 2025, tom 26, članak broj 3755.
Izvor: MATE

Objavljeno: 20. oktobar 2025.
Autor: dr Gergely Szilágyi PhD www.agrojager.hu