Izađeš iz Varoša, pa ideš desno. Samo prati Vrbanju. Imaš desetak kilometara, možda malo jače, pa udari opet desno. Kao da ideš za „Skakavac“.

Ostavi auto kod zadnje kuće, desetak metara prije malo „grubljeg“ makadama. Nazovi boga ako ima koga u dvorištu, popij rakiju, možeš i dvije, pa nastavi dalje pješaka. Nema mnogo, 200 metara u vr’ glave.

Možeš i autom, ali lakše je i bolje pješke. Ide potok preko puta. Bio je nekad i drveni prelaz, ali ga odnijela voda. Skočiš s kamena na kamen i - eto te. Nema brda, pa se nećeš zadihati. To te sljeduje kasnije ako ćeš u lov sa barabama.

To ti je Boro. Zovu ga Obaveza. Kasnije ću ti reći zašto. Da ne čuje, ljuti se.

Uđi, uđi, vidi. Evo kreveti, evo sto za belu, evo peć, ovdje stoje začini, ovdje ti je meso za kotlić, vide opet ga nisu odledili, ovamo su ti luk, paprika i paradajz, neko je donio i ljute papričice, jesam ti pričao kako je onaj ludak donio punu vreći suvih rebara za pasulj, pa ja morao nositi Marici…?

Gore imaš osam kreveta, pa bujrum. Volj ti gore spavati, volj ti dolje. A kako važeš više od 140 kila, ja mislim da ti je bolje da budeš bliži zemlji. Vide, neko donio i kanticu „eurokrema“! E tačno nije pri sebi… Klozet ti je iza kuće, onim putem, jedno dvadeset metara, s lijeve strane, ne možeš promašiti nikako…

Ovo nam je k’o biva bunar. Ima piva, ima vina, ima kisele, ima sokova. Služi se.

Sve smo se dogovorili: večeras roštilj, sutra ti prijepodne kotlić, pa ćemo nastaviti prase, a u nedjelju šta nam bog da. Trebali bi kući oko podne, ali za čas se to sve okrene, odu jedni, dođu drugi. Vidjećeš, uostalom.

Džaba gledaš, nema signala. Možda u dva sata da ti naleti poruka, ali to je to. Sliku jednu nećeš poslati. Najbolje ti je da ga ugasiš. Ja ga gasim čim dođem. Palim ga kad se vratim u Varoš. Nema zvonjave, nema budalaština. A i ovi moji… Niko slova o politici tri dana ne bekne. Glavu odmoriš kao da si je na servis odnio, a ne u šumu i na rijeku.

Ma, de se bogu moli, kakav lov! Ima ko će se pentrati i pucati. Ako zveknu srndaća, dobro i jeste. Sad će oni, čim padne mrak. Možda malo okasne ako su otišli podaleko… Vidjećeš ti šta ti je to… De ti reži ovu kobasicu, a ja ću paradajz i luk, da malo zamezimo dok ovi ne dođu, pa ćemo da palimo…

Zef ti je najmlađi penzioner. Sa 29. godina otišao u penziju. Ima lud da je papir. Bog mu te papire ne može poništiti. Sto na sto tačni. Obožava belu. Mitja i on su par. Kad ih krene, ne možeš živ ostati od njega. Samo priča kako nema pravog protivnika. Kad je čuo da mu dovodim Slavonca na noge, tri je dana pjevao.

Preko vode ti je put za Skakavac, ali ima ići mašala. Ja ne bih, a ti kako hoćeš.

Tu ćeš sutra kotlić. A klempu ćemo tamo, pod hrastom.

To ti je Mitja. Njega su smijenili ni kriva, ni dužna. Mlađi, a teži nego ti. Eto, i to ima. On ti roštiljske kobasice jede „žive“. Gledaj! Jesam ti rekao? Vidi kako on u tanjir stavi sve - i senf i kečap i majonezu i tucanu papriku i u to sve uvalja meso… Mitja, uzmi sebi šta ćeš piti iza i ponesi meni jedno pivo!

Hoćemo li udarati jednu sad? Zefe? Može li bela? Slavonija i ja protiv Mitje i tebe. Dok ovi ostali ne dođu. Ajde, podijeli. Kako to dijeliš? K’o ni sebi, ni svome! Nije srpski puštati, ni na zeleno stajati! Žir! Pa kako to igraš, međede slavonski?! Što mi izbijaš aduta, jesam ti pokazao da nemam bundu?! A međeda, ljudi moji…

Policajac! Ma ne, nije to taj policajac, sjedi s mirom… To je moj najbolji prijatelj, radi u policiji, pa ga zovem tako. Dobar kao pogača. Policajac, jeste oborili šta? Čuli smo da je pucalo. Ništa? Pa ko je pucao? Opet krivolovci, ćaća ih zakart’o… Čuli smo kako je pucalo ima sat vremena. Ništa, brate, došli oko sedmice, popili, zamezili, pa udarili malo karte, da ubijemo vrijeme do večere. Gdje je Kups?

Oooooo, evo ga i Kups.

Smrk’o se zato što nije ništa klepio.

Hoćeš izlaziti opet noćas? Bi li poveo ovog Slavonca, nije nikad bio u lovu, da vidi kako je? Rekao sam mu da je strmo, da ima sat vremena hoda po teškoj kosini, da mora ponijeti nešto da se presvuče, jer će biti gola voda, ali hoće pa hoće…

Kups je nervozan kad je gladan i kad ništa ne ulovi, ali povešće te. A ja opet ne bih išao da sam na tvom mjestu. Šta ćeš se penjati gore, budibogsnama? Ljepše je ovdje: pivo, špricer, bela.

Opa, bato!

To nam je uzrečica, tako se jedan drugome javljamo.

Kups, turi to meso, pogorasmo, nismo jeli ima dva sata! Rekao je Mirkan da će donijetu kuruzu ujutro, žena u njega će ispeći. To nam je taman za doručak, dok debeli ne napravi kotlić. Vidi Zefa kako je zaspao sa pivom u ruci. I držaće je tako dok se ne probudi. Prije će doktori otkriti zašto zuji u ušima nego šta je u njegovoj glavi. Nisu njega džaba penzionisali sa 29 godina, kažem ti ja.

Eto, to ti je to. Tri dana mozak na pašu i uživaš. Ne boli te glava sekunde jedne. Ako nećeš da jedeš, pij. Ako nećeš da piješ, jedi. Ako nećeš ni jedno ni drugo, a ti se kartaj. Ako ti je i to puno, sjedi na kamen i gledaj u rijeku. Ako si opet ponio onih knjižurina, eno ti livada, pa zuji tamo…

Ni petinu ti nisam ispričao, a već je nedjelja i moramo nazad!

G. DAKIĆ

izvor: mojbrod.info