Povremene povike raznih nazovi „zaštitara“ na lovce, pod motivacijom da oni samo nose puške i „ubijaju“ divljač, su priče u prazno i samo jačaju volju i angažovanost lovaca za očuvanje lovišta i divljači u njima. Oni su bili i ostali ti koji svojim radom, aktivnostima i brigom o divljači i njihovim staništima čuvaju i štite divljač.

To pokazuju svojim nesebičnim radom u lovačkim aktivima i sekcijama, hraneći i brinući o divljači tokom cele godine, a u vreme lova brižnim selektivnim odstrelom.

Obilazeći mnoga lovišta u centralnoj Srbiji, a tako je i u drugim regionima, stekao sam utisak veoma dobrog rada lovaca i lovačkih udruženja. Već sada sa ubiranjem jesenjeg roda kukuruza i drugih useva, lovci sa punim tovarima ili džakovima, odlaze na svoje terene, ostavljajući na tone hrane za divljač u zimskom periodu, a posebno u vreme velikih mrazeva i zimske ciče.

Sve to me navodi na utisak da su lovci i lovačke organizacije najveći zaštitari, a njihova brojna hranilišta za sitnu i visoku divljač prave oaze sa dosta hrane, soli i vode.

Primera radi, evo kako izgleda jedno hranilište sa košem za visoku divljač, u ataru sela Goločelo Lovačkog udruženja „Šumadija“.

S. Madžarević

izvor: www.lovackisavez.rs