“Ne mogu više, ne mogu više, ovo je kraj” – bespomoćno nam je ponavljao stočar Joso Rončević iz Posedarja, nakon što su mu vukovi još jednom napali stado ovaca.

Razgovarali smo sat vremena nakon napada vukova, no Rončević još uvijek nije znao koliko mu je ovaca zaklano. Kaže kako najprije treba smoći hrabrosti za to jer do napada je došlo na pašnjaku, pa je dio ovaca još ostao tamo, a dio su vukovi odvukli u šumu.

Više je puta ovaj 62-godišnji stočar skupljao zaklane ovce, no ovoga mu je puta, kaže, najteže jer mu je “voda došla do grla”. Naime, u posljednjih 20 godina otkako se bavi stočarstvom Joso je zbog napada vukova izgubio 150 ovaca i nikad za njih nije dobio odštetu jer nema obiteljsko-poljoprivredno gospodarstvo ni registrirano stado. A OPG, kaže, nije otvorio jer nije riješio imovinsko-pravne odnose za pašnjak na kojemu čuva stado. Kako zemlja nije na njemu, ne može niti otvoriti gospodarstvo.

Zavladali su ovim područjem
– Vukovi su toliko zavladali ovim područjem da od bavljenja stočarstvom više nema ništa. Nakon rata sam podigao kredit i kupio stado od 200 ovaca kako bi prehranjivao obitelj. Ovo što je u našem kraju napravljeno s vukovima je žalosno, ne možemo se više obraniti od vukova jer su zaštićeni. Najprije sam ugledao jednu krvavu ovcu kako mi se približava i odmah shvatio što se je dogodilo, a znat ću kolika je šteta kada odem potražiti ostale ovce jer vidim da ih fali, ali ne znam koliko, odvukli su ih. Moram stisnuti srce i potražiti ih, vjerujte mi nemam snage otići u štalu jer znam što me čeka, tko zna koliko ih je zaklanih. I na kraju nemam pravo na odštetu jer nisam u sustavu, ogorčeno će Rončević, ističući kako je sreća barem to što je uspio vratiti kredit za kojega je morao kuću staviti na hipoteku.

Upadaju i u štale
– Nemam više nemam što spašavati jer su vukove ovdje naselili kako bi očuvali vrstu, a za nas stočare nije ih briga. Vukova je sve više i mi stočari se ne možemo obraniti, čujemo svako malo o napadima vukova u zadarskom zaleđu. Ovo više nema smisla, mučim se cijelu godinu, a onda mi vukovi na kraju unište sav trud. Ali, tu nam je problem što ovce više nitko ne želi kupiti jer vukovi rade preveliku štetu, vidimo da i ograde preskaču i upadaju u štale. Mi stočari više nemamo načina zaštititi se od njih, malo je koji dan da u mjestima po županiji nije zabilježen napad vuka. Neki su dan kod Masleničkog mosta i u Ražancu zaklali više ovaca, a ženi iz Slivnice dvije koze. Jučer su vuka vidjeli i kod Biograda, ljudi kažu da nije čak niti bježao od njih, eto koliko se boije ljudi, prepričava Rončević, napominjući kako je riječ o vrsti koja se, zbog nedostatka hrane, sve više približava kućama.

– Ovo nisu divlji vukovi iz šume, već uzgojeni koje država kasnije pušta na slobodu jer im prijeti izumiranje. Neka oni njih čuvaju, ali ne na štetu nas stočara, neka samo zamisle kako se osjećamo kada ugledamo svoje ovce zaklane u krvi, to je strašno! Ja to više ne mogu, nemam snage više se boriti i odustajem od stočarstva. Blaga je nekad u ovom kraju bilo jako puno, sada ga je sve manje. Ljudi drže po nekoliko komada oko kuće ili u štali samo za sebe, a uzgoj stada im se isplati jer su štete zbog vukova sve veće. Nekad su vukovi bježali čim bi nas vidjeli, a sada stojiš kraj ovce i on je svejedno napada, pa tko se od toga više može obraniti, pita se ogorčeno posedarski stočar.

Borak.info