U dosadašnjoj lovačkoj karijeri Ljubinka je uspjela odstrijeliti srndaća i lisicu, a velika joj je želja da uspije odstrijeliti i vuka.

Ljubinka Brković (26) iz sela Štrpci kod Prnjavora od malih nogu zavoljela je lov, a danas ova članica sekcije Štrpci Lovačkog udruženja “Borik” iz Prnjavora svoj život ne može da zamisli bez lova i prirode.

“Krenula sam s tatom, jako mala, nekih možda sedam godina da sam imala. Od tate je počelo, tata, ujak, stric, djed pokojni i on je bio lovac, sestra, sad i brat. Jedino mama nije lovac”, ispričala je Ljubinka Brković ekipi Anadolu Agency (AA).

Priča da, iako je lijepo odstrijeliti nešto u lovu, najviše uživa u druženju, pa joj je to na prvom mjestu. Upravo zbog toga voljela bi da se izglade razmirice u lovačkom udruženju Borik, da nastave da druže i love kao ranijih godina. Većini njenih prijatelja u lovu je najvažnije druženje, a posebno kada se organizuju hajke koje su uvijek prilika za upoznavanje novih ljudi.

ŽIVOT NEZAMISLIV BEZ LOVA

Trudi se da stigne da učestvuje u lovu svake nedjelje, dok traje sezona lova.

Na boravak i uživanje u prirodi toliko je navikla da svoj život ne može zamisliti drugačijim.

“Boga mi teško, s obzirom da je to okruženje gdje sam stalno, i odrasla sam na selu, priroda je tu, teško da bih mogla”, kaže ona.

Obzirom da su na području Bosne i Hercegovine žene i dalje rijetko uključene u lovačke aktivnosti Ljubinka se na početku susretala s predrasudama i brojnim pitanjima.

“U početku je bilo dosta, šta će žena u lovu, međutim sad je sve normalno, sad sam kao i oni”, kaže ona.

DRUGA STRANA LOVA

Naglasila je da lov nije samo ubijanje životinja, da ima i svoju drugu stranu za koju oni koji se njime ne bave rijetko imaju u vidu.

“Gledajući na srndaća, srneću divljač, svi ih vole, volim i ja, ali srndaća kad lovimo uglavnom lovimo škartnog. Vadimo iz lovišta onog za kojeg vidimo da nije dobar za priplod. Mnogi ne razumiju kad kažemo da lovimo srndaća jer ‘gdje ćeš ga ubiti, fina je životinja’, ali malo ko zna da se to radi, jer se mora”, ispričala je Ljubinka Brković.

Zima joj je omiljeno godišnje doba, ali i to ima veze s lovom, jer, kako je rekla, najljepše je loviti preko zime, tragovi životinja su lakše vidljivi.

“Zimi se iznose hrana, sijeno i kukuruzi životinjama. Ljeti gledamo gdje nema blizu vode pa se prave pojilice i hranilice”, rekla je Ljubinka o brizi lovaca za divlje životinje.

PSI POMOĆNICI

Ova djevojka obožava životinje, a posebno su joj dragi psi koje s ostalim članovima porodice obavezno vodi u lov.

“Imamo sedmoro velikih i šestoro štenadi trenutno. Lovačkih četvoro jako su korisni, gledamo da ih dresiramo dok su mali, da se uče šta trebaju raditi, oni su baš korisni”, kaže Ljubinka.

Za lov imaju ptičare, terijera koji se koristi u lovu na lisice, a jazavičara uglavnom u lovu na divlje svinje. Obzirom da su ovi psi uglavnom zatvoreni u boksovima, i nedostaje im trčanje, nedjeljom kada krenu u lov članovi porodice Brković uglavnom ih vode sve.

Osim pasa, prema Ljubinkinim riječima, jako je bitno i znanje o oružju. Ona s tim nema problema, jer ih je otac od malena naučio kako se oružje čisti i rasklapa, kao i sve druge detalje.

RADI ONO ŠTO VOLI

U dosadašnjoj lovačkoj karijeri Ljubinka je uspjela odstrijeliti srndaća i lisicu, velika joj je želja da uspije odstrijeliti i vuka, a nada se da će ovu želju uskoro i ostvariti.

Ljubinka je rekla da se žene ne trebaju ustručavati ako imaju želju da se okušaju u lovu.

“Neka proba, neće se pokajati sigurno. Ne znam stvarno šta bih rekla, dosta žena s kojima sam pričala kaže ‘i ja bih išla u lov, ali šta će reći ovaj ili onaj’. Mene nikad nije birnulo šta će ko reći. Radim ono što ja volim”, dodala je Ljubinka Brković.

izvor:fokus.ba