Čini se da više nema dvojbe da se na granici Međimurja i Podravine naselila puma. Danju se skriva, u rani sumrak i noću izlazi nahraniti se. I upoznati okružje u kojemu se našla. I ako je vidjela ljude, koji kažu da su vidjeli nju, nije se na njih obazirala.

Sad je treba namamiti u klopku i preseliti iz neprirodnog staništa.

Dr. Branimir Reindal, veterinar koji se 30 godina bavi divljim životinjama, smatra da bi mačka iz Međimurja morala doma, ma gdje to bilo. Zvuči jednostavnije nego što jest.

- Prvo ju treba locirati u užem području, a to bi bilo najlakše preko neke lešine kojom se hrani. Neće to biti velik teritorij kao u njezinu prirodnom staništu. Radijus kretanja joj je, siguran sam, manji. Kad pronađemo gdje jede, tu treba postaviti fotokamere kako bismo se uvjerili je li to doista redovita lokacija. Utvrdimo li da jest, dvije su tehnike. Jedna je postavljanje kaveznih zamki, u koji životinja uđe, a vrata se zatvore. Drugo su klopke koje uhvate nogu. Bezopasne su i od spužve. Ipak, najvjerojatnije ćemo morati pribjeći pucanju sa strelicama za uspavljivanje. Napravi se zasjeda i mačku se satjera na drvo. Ili se napravi zasjeda kod mjesta gdje jede. Pa se na udaljenosti od 30 do 40 metara strpljivo čeka i kad je prilika, ispucava se strelica sa sredstvom za uspavljivanje. Potom pustimo mačku da se odmakne, još će 15-ak minuta blago teturati - kaže Branimir Reindl.

Tako bi u idealnoj varijanti trebao izgledati epilog ove drame.

Iako se o divljoj mački na slobodi govori tek od kraja prošlog tjedna, egzotična je životinja na međimurskim poljima najmanje mjesec dana.

 Upozorenje ljudima

Puki je slučaj htio da Josip Štefić baš u tom trenutku pogleda kroz termovizijski nišan svoje puške. Napola je drijemao i uživao u pravoj proljetnoj večeri početkom svibnja. Vrijeme je bilo oblačno, lovci su bili angažirani na čuvanju usjeva od divljih svinja. U nekom se trenutku lijeno pridigao, stavio oko na nišan i povirio. Ono što je vidio, vjeruje, više nikad u životu neće vidjeti.

Životinja duga više od metar i pol, visine 80-ak centimetara, velikom je brzinom trčala poljem. Bila je brža i elegantnijih pokreta od bilo koje životinje koju je dotad vidio. Nakon tristotinjak pretrčanih metara za manje od deset sekundi, stala je, podignutog, izrazito dugačkog repa. Laganim je skokom skočila na visoku uzvisinu. I nestala iz vida. Čekao je Josip još malo hoće li se ponovno pojaviti. Uskoro više nije mogao izdržati. "Adrenalin je bio prejak", kaže. Spakirao se nabrzinu doma, želeći vidjeti na kameri, koja automatski snima svaki ulovljeni pokret, što je to bilo. 

- Kao da sam dobio na lotu, a nisam ni igrao - uzbuđen je.

Tako je započela priča o kojoj danas govori cijela Hrvatska. Čini se da je Josip, na polju između Donje Dubrave i Kotoribe u Međimurju, nehotice snimio pumu, divlju mačku sigurno.

- Nema šanse da neka životinja sa staništem u Hrvatskoj tako trči. To je fascinantno brzo. I kako je samo skočila! Kad me žena tako usplahirenog pitala što je, rekao sam joj da sam vidio pumu. Pitala me da mi se nije pogoršalo jer sam nedavno prebolio koronu. Kći se smijala - kaže.

Ipak, znao je da ne smije šutjeti.

- Sljedeći sam dan već bio u Austriji i nazvao sam lovnika i predsjednika Lovačkog društva, rekao što sam vidio jer trebaju znati što im se kreće lovištem. Moraju upozoriti ljude da ne pucaju vide li mačku. Jer, rane li ju, ona postaje divlja zvijer. I oni su me pitali kaj sam spil, dok im nisam poslao snimku - kaže.

Puma trči 50 kilometara na sat, a može skočiti šest metara od tla. Odrasli mužjak može biti dug do 2,5 m (od njuške do kraja repa) i težak oko 70 kg. Ženke su pak duge oko dva metra i imaju oko 35 kg.

Puma je grabežljivica, zna plivati i lako se prilagođava novim životnim uvjetima. Vrhunski je strateg pri lovu i vid joj je jako oštar pa lovi u sumrak ili noću. U godinu dana puma pojede od 800 do 1300 kg mesa, što je oko 48 kopitara.

Otkud god je mačka došla, ne čudi da je ostala na granici Podravine i Međimurja.

- Tu je, u Parku prirode Mura-Drava, rezervat Veliki Pažut pa hrane za grabežljivce ima napretek. Lov je zabranjen i raj je to za veliku mačku - kaže Josip Štefić.

Sve više dojava

Josipu je laknulo kad su u četvrtak navečer dvojica mladića prijavila policiji da im je ispred auta, na raskršću u Donjoj Dubravi, protrčala "egzotična životinja". I lokalni je ribič prijavio susret s mačkom.

U petak je policija bila na terenu. Ispituju je li i tko je što vidio. Odakle puma u Međimurju? Iz zoološkog vrta nije prijavljen bijeg, pa je gotovo sigurno da ju je netko držao kao kućnog ljubimca. Ili je pobjegla, ili ju je pustio na slobodu. Pretpostavka je da je vlasnik Mađar ili Slovenac.

- Nezahvalno je reći da je ilegalna. U Europi je danas moguće legalno kupiti pumu, važno je da ima papire, ali ne morate ju prijaviti - kaže Branimir Reindl. Javnost ga je upoznala prije nekoliko godina, kad je ulovio odbjeglu američku divlju mačku, servala, vrijednu 10.000 dolara i vratio ju doma, u Sloveniju.

Ako je puma koja šeta na granici Podravine i Međimurja ipak iz Hrvatske, onda je sigurno ilegalni ljubimac. U Hrvatskoj je, naime, divlju životinju obaveza prijaviti Ministarstvu za zaštitu okoliša.

Kad ulove mačku, stvar će biti rutinska. Provjera čipa, tetovaže ili bilo kakvog obilježja po čemu bi se saznalo ime vlasnika. A tada opet problem - kud s njom?

izvor: jutarnji.hr