Uspavanu jesenju idilu u jednom od evropskih lovišta prekinulo je karakteristično šuštanje opalog lišća. Lavež pasa i dovikivanje hajkača upozorili su Franz Albrechta da mu se približava poduža kolona divljih svinja.

U svim evropskim zemljama broj ove divljači vrtoglavo raste šireći opasnu bolest koja se lako prenosi na domaće svinje. Pod vidnim nabojem adrenalina sva čula sredovječnog lovca brzo su se izoštrila. Pucnji iz njegovog dvocjevnog karabina Herbert Scheiring u kalibru 308 Win. odjeknuli su kroz stogodišnja bukova stabla. Dobro uvježbani pokreti ruku jednog od najiskusnijih lovaca prelomili su dvocjevni karabin iz čijih cijevi su pod oprugama ejektora izletjele čaure. Čini se još brže dva nova metka ubacio je u pušku koja je u djeliću sekunde bila spremna za ponovne pucnje.

Iako može priušti kupovinu bilo koje puške, njegov izbor nisu poluautomatski lovački karabini. Razlog je jasan. Prevelika brzina opaljenja koja karakteriše ovu vrstu oružja divljim životinjama ne ostavlja nikakve šanse za preživljavanjem. Surovo povlačenje obarača dok u magacinu ima municije nije nimalo viteški, niti sportski. Uz to evropska pravna praksa zabranjuje upotrebu poluautomata koji daju bezdušnu vatrenu moć lovcu.

Bosna i Hercegovina kao zemlja koja je uskladila svoje pravne akte sa zakonodavstvom Europske Unije ima tri zakona kojima se uređuje pitanje upotrebe lovačkog oružja. Tako, u Zakonu o lovstvu Republike Srpske čiji član 16. definiše ovu oblast između ostalog zabranjuje se uznemiravanje i lov divljači poluautomatskom lovačkom puškom (sačmarom) sa više od dva metka, poluautomatskim lovačkim karabinom, vojničkim oružjem i vojničkom municijom. Na isti način Zakon o lovstvu Brčko distrikta reguliše članom 15. zabranu upotrebe poluautomatskih lovačkih karabina. Na kraju, slično je navedeno i Zakonom o lovstvu Federacije BiH u članku 30. koji kaže da je zabranjeno unošenje u lovište oružja koje nije
lovačko (vojničko, poluautomatska puška sa više od dva metka,
malokalibarsko oružje i samostrijel).

Za kršenje navedenih odredbi kazne u Brčko distriktu se kreću od 300 KM do 1.500 KM za fizička lica (pravna lica od 3.000 do 15.000 KM), u Federaciji BiH od 500 do 1.500 KM (pravna lica od 10.000 do 15.000 KM), a u Republici Srpskoj od 1.000 do 3.000 KM (pravna lica od 10.000 do 30.000 KM).

Iako se svakodnevno mogu vidjeti poluautomati raznih proizvođača u lovištima BiH još niko nije odgovarao za kršenje navedenih zakona. Društvene mreže preplavljene su slikama odvažnih lovaca koji drže ubojito oružje proširenih kapaciteta magacina u koje staje i preko deset metaka. Bez imalo trunke stida u štrekama je poredana divljač koja nije imala šanse za bijeg. Čak se i srneća divljač lovi ovim moćnim oružjem. Psihološki efekat koji ostavlja brzina opaljenja i kapacitet municije daje nesigurnom lovcu osjećaj nadmoći u cijelom lovištu pružajući mu toliko potrebno samopouzdanje.

Pored svega navedenog, a u kontekstu ubistava koja su potresla susjednu Republiku Srbiju, navedene kategorije oružja bi trebalo potpuno zabraniti. Zakoni o oružju i municiji koji su važeći na teritoriji BiH omogućavaju nabavljanje poluautomatskih lovačkih karabina i poluautomatskih lovačkih pušaka (sačmara). U prilog zabrani ide i činjenica da su upravo poluautomatske puške najčešći izbor masovnih ubica u sjevernoameričkim školama.

Na kraju, ratno nasljeđe iz devedesetih godina prošlog vijeka svakako ide u prilog zabrane ove vrste oružja. Potpuno liberalan pristup za dobijanje dozvola za nabavku poluautomata doveo je do pomame za kupovinom zastavinih "kalašnjikova" M2010 u Federaciji BiH.

(Fizičkim licima su u toku 2022. godine u BiH izdata ukupno 13.892 odobrenja za nabavku oružja. Podaci MUP-a FBiH pokazuju da je u tijeku prošle godine izdato 9.959 odobrenja za nabavku oružja, dok je ostatak je izdat u Republici Srpskoj i Brčko distriktu.)

Broj legalnog naoružanja je diskutabilan u državi u kojoj komšije još uvijek žive u strahu jedni od drugih. U pitanje se dovode evidencije oružja na teritoriji BiH koja je prepuna legalizovanih Papovki (Poluautomatska vojnička puška jugoslavenske proizvodnje - Zastava M59/66) kojima apsolutno nije mjesto u lovištu, pa ni u ormarima porodičnih domaćinstava.

O starosti i upitnoj ispravnosti oružja i municije koja se nalazi u posjedu građana irelevantno je govoriti. Vojnička i lovačka municija stara preko 50 godina sa nestabilnim barutnim punjenjima kojima su istekli rokovi još uvijek se nalazi u domovima građana. Provjere ispravnosti i načina čuvanja oružja i municije nisu se vršile više od 30 godina. Pored zatajenja državnih službi u provođenju zakonskih propisa, nijem ostaje i u EUFOR koji bi trebao biti odgovoran za očuvanje mira i stabilnosti. Zasigurno, poluautomati ne doprinose ni miru, niti stabilnosti.

M.P.