Požar je pojava nekontrolisane vatre i njeno širenje šumom, šumskim i poljoprivrednim površinama. Požar nastaje ako se ispune tri uslova (tzv. požarni trokut): gorivi materijal, kisik, toplina (izvor vatre).

Udar groma

Najčešći prirodni uzrok požara je udar groma, s tim da i drugi zahtjevi za nastanak vatre treba da budu zadovoljeni. Ostali požari nastaju čovjekovim djelovanjem. Prema nekim autorima, samozapaljenje u prirodnim uslovima nije moguće ili je minimalna šansa za ovakvu pojavu.

Od svih elementarnih nepogoda koje ugrožavaju uslove u lovištu, požar najnegativnije djeluje na divljač i ekosistem lovišta, te prouzrokuje posljedice koje se jako teško saniraju.

Za vrijeme poplava divljač se sklanja na viša područja i nakon povlačenja vode se vraća. Za vrijeme jakih zima i velikih snjegova, divljači iznosimo hranu, čistimo snijeg do hranilišta i održavamo mir u lovištu. Međutim, požar uništava stanište divljači i ona divljač koja nije stradala u požaru nego je pobjegla, nema se kud vratiti.

Najčešći uzroci nastanka požara su sljedeći: nesavjesno paljenje vatre u blizini i unutar same šume, izbacivanje vrelog pepela ili gorivih ostataka peći na čvrsta goriva iz domaćinstava, paljenje livada i korova prilikom proljetnih radova, namjerno izazivanje požara u svrhu zabave nesavjesnih pojedinaca, aktivnost piromana.

Veliki dio požara koji nastaju u Bosni i Hercegovini često su nastali nesretnim slučajem, gdje ljudi nesvjesni opasnosti i rizika od širenja požara spaljuju biljne ostatke, livade i pašnjake, trnjake i korov te ostatke otpalog lišća.

Usljed visokih temperatura i velike količine gorivog materijala, često se ovakvi naizgled kontrolisani požari otmu kontroli i izazovu velike šumske požare. Ti požari u vatrenoj stihiji progutaju čitave šumske komplekse, te ugroze i većim dijelom unište životinjski fond koji živi i nastanjuje to područje.

Zlonamjerni pojedinci

Druga opasnost od nastanka šumskih požara vreba u aktivnostima zlonamjernih pojedinaca koji nesavjesnom zabavom paljenja niskog rastinja i potpaljivanjem suhe trave na livadama mogu prouzrokovati nekontrolisano širenje požara koji mogu ugroziti šumske komplekse i imovinu lokalnog stanovništva.

Treća, a sigurno nezanemarljiva prijetnja nastanku požara je aktivnost piromana (Piromanija je psihička bolest koja se očituje opsjednutošću prema vatri i paljenju vatre). Piromani često podmeću požare kako bi zadovoljili svoje potrebe.

Šumske požare možemo razvrstati: niski ili prizemni požar, zahvaća samo mrtvi materijal na tlu i nisko rastinje, uglavnom se brzo širi i dostiže temperaturu do 900 stepeni Celzija, požar krošanja odnosno visoki požar razvija se većinom iz niskog požara jakog intenziteta, a širi se skokovito, tj. prestiže liniju niskog požara i spušta se na zemlju i dalje se širi kao niski požar, postajući sve jači, ponovo se prebacuje na krošnje.

Podzemni požar redovno se javlja na tresetištima, širi se vrlo sporo, ali čini velike štete na korijenu biljaka.

Obzirom na vrijeme pojave požara važno je naglasiti da gotovo 70 % požara nastane u razdoblju od 10 - 17 sati. U tom intervalu najkritičnije vrijeme za nastanak požara je između 13 i 15 sati, dok je u noćnim satima broj nastanka požara zanemariv.

Svjedoci požara

Zadnjih godina svjedoci smo velikim šumskim požarima koji su u vatrenoj stihiji progutali čitave šumske komplekse i u Bosni i Hercegovini.

Nesavjestan pristup pojedinaca, slučajan ili zlonamjeran dovodi do nemjerljivih šteta koje kako trenutno, tako i dugoročno utiču na naše šumske komplekse i kompletan ekosistem.

Područja pogođena požarom napuštaju i životinje koje bježeći pred vatrenom stihijom traže spas i utočište daleko od opožarenih površina, te time gubimo znatan životinjski fond lovišta kojima gazduju naša društva.

Reakcija životinja

Životinje već i na prvi znak dima i paljevine panično reaguju, povlače se i napuštaju rizičnu zonu.

Često se dešava da neke jedinke usljed paničnog bijega pretrpe ozljede te zbog istih ne mogu napustiti opožarenu zonu te stradaju u vatri.

Veliki broj mladunaca postanu žrtve požara, jer ne stignu na vrijeme napustiti svoja skrovišta i gnijezda a odrasle jedinke ne uspiju na vrijeme doći do mladunaca kako bi ih premjestile na sigurno područje.

Požar, pored toga što direktno raseljava i uništava životinjski fond, dugoročno eliminiše uslove za povratak divljači u stanište koje je pretrpilo štetu.

Usljed nedostatka hrane i skrovišta, divljač na duži vremenski period napušta prijašnje stanište i nastanjuje se u drugim regijama, najčešće jako udaljenim od požarom pogođenih područja, te se time dodatno narušava stanje u požarom pogođenim lovištima.

Mjere lovaca i LD

Mjere kojima bismo mi, kao lovci i lovačka udruženja, mogli djelovati kako bi se ovakve opasnosti i štete spriječile mogu biti preventivne i represivne.

U preventivne mjere bi prije svega spadala edukacija lovaca i lokalnog stanovništva o opasnostima od požara i štetama koje mogu prouzročiti.

Edukacija se može organizovati u saradnji sa dobrovoljnim vatrogasnim društvima, referentima za požare šumarskih preduzeća koji gazduju područjem kojem pripada lovište te organima lokalne zajednice.

Isticanjem znakova upozorenja o riziku od požara te postavljanje edukativnih tabli i letaka može pomoći kako bi se stanovništvo informisalo o rizicima i posljedicama, te sankcijama koje slijede za osobe koje podmeću požar. Smatra se da je odgoj djece u školama jedna od najboljih i najuspješnijih metoda za informisanje o opasnosti od požara. Instrukcije o šumskim požarima treba dati djeci svih škola, a osobito u područjima koja su stalno ugrožena.

Mi, kao lovci, uspostavljamo protivpožarne prosjeke i požarne puteve u lovištu koji služe da se požaru onemogući dalje nekontrolisano širenje, te lakši pristup vozila za gašenje požara.

Bilo bi poželjno da u lovištu postoje protivpožarne osmatračnice koje mogu imati i ulogu visokih lovačkih čeka u periodu kad je rizik od požara minimalan, te bi se time obuhvatila obostrana korist postojanja ovakvih objekata.

U lovištima koja se nalaze u povećanoj zoni rizika od požara bilo bi poželjno angažovati osobe koje bi sa osmatračnica kontinuirano pratile potencijalnu pojavu požara kako bi se reagovalo na vrijeme te se požar lokalizovao dok nije došlo do masovnog širenja.

Lovačka udruženja bi trebala da organizuju kratku obuku o protivpožarnoj zaštiti i gašenju požara u saradnji sa regionalnim vatrogasnim udruženjima kako bi u slučaju pojave požara i lovci mogli adekvatno stručno pomoći u borbi protiv požara.

Represivne mjere

Represivne mjere bi se odnosile na prijavu pojedinaca, koji svojim nesavjesnim odnosom i podmetanjem vatre ugrožavaju živote i imovinu stanovništva, te ugrožavaju sav živi svijet u lovištu i okolini.

Adekvatno kažnjavanje počinioca i naknada štete koja je nastala požarom bi sigurno djelovala na način da bi mnogi razmislili prije nego svojim aktivnostima dovedu do požara.

Na kraju i mi sami trebamo spriječiti bilo koji vid nastanka požara ukoliko u našem prisustvu postoje osobe koje slučajno ili namjerno poduzimaju aktivnosti koje bi dovele do požara.

Saniranje šteta

Lovačka udruženja na opožarenim područjima bi trebalo osloboditi zakupnine lovišta, te nameta koje udruženja imaju prema državi s tim da ista sredstva usmjere na aktivnosti sanacije šteta od požara. Provesti masovna pošumnjavanja opožarenih površina u saradnji sa lokalnom zajednicom, sadnja travnate smjese za ispašu, te intezivna sadnja voćkarica i poljoprivrednih kultura kako bi se stvorili izvori hrane za divljač. Okolna lovačka udruženja bi trebala smanjiti planove odstrijela kako bi se divljač vraćala i širila na opožarena područja.

Dok se ne stvore ili ne naprave prehrambeni uslovi na opožarenim površinama, divljač tu nema šta tražiti. Ne treba na ovakve površine unositi divljač iz drugih lovišta ili iz umjetnog uzgoja. Sve lovne aktivnosti obustaviti, a lovce usmjeriti na sanaciju šteta, obnavljanje izgorenih lovnouzgojnih objekata, te popunjavanje istih.

Požari su jedna od najvećih opasnosti koja prijeti biljnom i životinjskom svijetu, a često smo mi uzročnici ovakvih katastrofa koje ostavljaju trajne ožiljke na našu prirodu.

Mi kao lovci, ljubitelji i čuvari prirode imamo težak zadatak da ove naše prirodne ljepote očuvamo i unaprijedimo kako bi ostale kao baština za buduće generacije.

Budimo odgovorni i savjesni!

izvor: slobih.ba autor: Dario Pintarić