So je nezamjenjiv mineral u ishrani svih vrsta divljači. Količina soli je mala u hranjivima biljnog porijekla, pa iz tog razloga herbivore imaju veće potrebe za ovom materijom u odnosu na, na primjer, zvijeri. Naročito veliki afinitet prema slanom ukusu imaju preživari, u manjoj mjeri mrki medvjedi, pa se praktikuje izlaganje soli u hranilištima ili na drugim mjestima u lovištu gdje se divljač često kreće, odmara i zadržava. Mnoge biljke, kojima se divljač hrani, bogate su kalcijumom, ali siromašne hlorom i natrijumom.

Zato divljač, prije svega preživarska, stalno pati od nedostatka soli. A so predstavlja jedan od najvažnijih sastojaka u ishrani jer natrijum putem osmoze obezbjeđuje razmjenu materija kroz ćelijske organe divljači. Osim toga, neophodna koncentracija soli u krvi divljači odbija parazite.

Solila

U određenim periodima godine, kao na primjer pri izgradnji rogovlja, mijenjanja dlake ili početka ranoproljećnog prelaska sa suve hrane na novopristiglu zelenu, naglo raste potreba za solju kod divljači. Svakodnevno prisustvo soli potrebno je zato što životinje ne stvaraju rezerve natrijuma i hlora u organizmu. Ona se najčešće obezbjeđuje u kamenom ili briketiranom obliku, a životinje se snabdijevaju lizanjem.

Doziranje soli namijenjene divljači u lovištima obavlja se putem solišta. Računa se da jedno solište treba postavljati na 25 hektara lovne površine. Praksa je pokazala da su najbolja solišta snabdjevena kamenom solju.

So se može postavljati u izdubljenom, šupljem panju, ali i izrađenim sandučićima ukopanim u zemlju. Solište u rašljama ili rascijepljenom stablu je takođe veoma pogodno, pogotovo što ga možemo postaviti gdje mi želimo. Visina ovakvog solišta za srneću divljač iznosi 1,20 metara. Otopljena so uz pomoć kiše se sliva niz stablo, a divljač je liže sa svih strana stabla, pri čemu je so obezbijeđena i od zagađivanja. Smjesa od ilovače i soli je korisna, ali se u novije vrijeme pravi specijalna briketna so sa dodatkom drugih mineralnih materija potrebnih divljači i izvjesnih lijekova protiv crvenih parazita.

Stočna so se smatra i začinom jer blagotvorno djeluje na lučenje pljuvačke i enzima dijastaze. Životinje koje ne dobijaju dovoljno soli mogu da izdrže dugo bez pojave kliničkih znakova deficita jer ekonomišu sa malim količinama natrijuma koji se nalazi u uobičajenim hranivima. Životinje koje ne dobijaju dovoljno soli smanjuju izlučivanje preko pljuvačke, a povećavaju izlučivanje kalijuma prije pojave prvih simptoma.

Važnost soli ogromna

Ako deficit potraje duže, životinje postepeno ispoljavaju znakove bolesti. Srneća divljač postaje mršavija. Životinje koje dobijaju dovoljno soli imaju dobar apetit, rado jedu hranu, bolje iskorišćavaju hranjive materije i sastojke hrane, daju više mlijeka, podmladak brže raste, povećava se plodnost, smanjuje se broj nedovoljno živahnog i za život sposobnog podmlatka (vitalni), povećava se otpornost životinja, naročito podmlatka na infektivne bolesti, divljač formira kvalitetnije rogove.

Stočna so je odgovarajući izvor natrijuma i hlora za životinje. Pojavljuje se u kamenom i briketiranom obliku. Odnos potreba natrijuma i hlora kod odraslih životinja je 1:1,5 , a odnos natrijuma i hlora u natrijum-hloridu (stočnoj soli) je 1:1,54. Zato je stočna so idealan dodatak hrani za životinje. Potrebe životinja za natrijum-hloridom su od 0,3% do 0,5% od obroka. 

Ukoliko se životinjama daje briketirana stočna so da je ližu po volji, ne postoji opasnost od trovanja jer one lizanjem unose samo onu količinu koja je potrebna za podmirenje njihovih potreba. Briketirana stočna so, sa dodatkom magnezijuma, bakra, mangana, cinka, joda, selena i kobalta izrađena je po proizvodnim standardima postupkom presovanja koji omogućavaju dobru stabilnost prema pritisku i vlazi. Dnevno uzimanje natrijuma i hlora koji se zajedno nalaze u soli (NaCl) važni su za održavanje odgovarajućeg odnosa između kiselina i baza u organizmu, za regulaciju osmotskog pritiska i za promet vode u organizmu.

Osim toga, hlor je sastavni dio želudačnog soka i neophodan je za varenje hrane. Zato je lizanje soli za divljač od velikog značaja. Praksa je u lovištima pokazala da je srnećoj divljači po grlu godišnje potrebno oko kilogram soli.

Pogrešno je soliti hranu za divljač, naročito lošeg kvaliteta, kako bi se životinje podstakle da je konzumiraju.

Time se organizam životinja dodatno opterećuje i povećavaju potrebe za vodom, koja može biti deficitarna u nekim tipovima lovišta. Daleko je bolje so ponuditi odvojeno, a životinje će konzumirati samo potrebnu količinu.

Osim pored hranilišta, solišta treba postavljati i u blizini prirodnih (ili formiranih) ispasišta za srne, kao i drugih mjesta gdje se divljač iz određenih razloga češće zadržava. Jedan od jednostavnih, ali efikasnijih načina obezbjeđenja soli jeste pomoću plastičnih flaša s odsječenim dnom, koje se pune solju i postavljaju na drveće okrenute grlićem nadole.

I da zaključimo, unošenje soli u lovišta je neophodno i ukoliko zaista želimo dobro gazdovanje i vrhunske trofeje uz zdrave jedinke.

Izvor: lovcirs.com autor:Darko Jovanić