Etiku možemo definisati kao skup moralnih pogleda nekog korpusa ili društva s ciljem vrednovanja ponašanja i odnosa prema određenoj aktivnosti, radnji ili postupku.  Lovačka etika se ogleda u poštovanju prirode, divljači, lova i samog sebe kao lovca kroz prihvatljive i tradicijom stečene postupke a sve s ciljem poštovanja  nasljeđa, domaćinskog i ljudskog postupanja te dobrobiti dolazećih pokoljenja.

Svi lovci prolazeći kroz pripravnički staž i pripremanje za polaganje lovačkog ispita uče i čitaju o lovačkoj etici i lovačkim moralnim načelima. Mladi uče, čitaju i u praksi ne primjenjuju pod pritiscima “iskusnijih lovaca”, kojima “koza” (srna obična) ne predstavlja ništa do kantu mesa.

U starim izdanjima Lovačkih novina na svakom koraku su objavljivane fotografije sa neetičkim, ružnim i  svakom savjesnom i etičnom lovcu prezrenih postupaka s odstrijeljenom divljači, načinima lova te u krajnosti lovačkim pojavama koje više liče na karikature negoli na lovce. Lov za svakog lovca treba da predstavlja malu svečanost koju lovac iskazuje prije svega nošenjem svoje zelene lovačke uniforme. Lov nije zanat, a ni policijska akcija da se oblače mehaničarski kombinezoni i policijske uniforme. Svakog lovca koji iole drži do sebe treba da vrijeđa ukoliko se u lovu pojavi jedan tako obučeni “lovac”.  Žalosti činjenica da naši lovci ne znaju šta je to svečana lovačka uniforma, kako uopšte izgleda i zašto se nosi.

Mali bonton ponašanja lovca

U ovom tekstu pokušaćemo podsjetiti naše kolege na lovačke običaje, ponašanja, tradiciju koju smo ne tako davno na ovim prostorima primjenjivali. Lovački običaji i ponašanja prema prirodi i divljači postoje i razvijaju se od samih početaka lovstva. Jedno od najvažnijih simbola lova, lovstva i lovaca uopšteno jeste zelena grančica koja simbolizuje vezu lovca-čovjeka sa prirodom.

U lovu razlikujemo četiri vrste zelenih grančica: grančica divljači, “posljednji zalogaj”, grančica odstrela te grančice za poruke.

Grančica divljači se polaže na lijevu stranu tijela odstreljenog medvjeda ili divlje svinje. “Posljednji zalogaj” se po lovnoj etici stavlja u usta svim ulovljenim krupnim papkarima, preživarima. Sitnoj divljači se ne odaje pošta “posljednjim zalogajem” dovoljno je samo korektno posložiti odstrijeljenu sitnu divljač. Grančica odstrela je grančica koju lovac nosi na desnoj strani šešira. Tom grančicom lovac ili stručni pratilac dotakne ranu odstrijeljene divljači te je potom postavi na desnu stranu svog šešira simbolizujući pošteno i pravilno stečen trofej odstrijeljenog grla. Grančice za poruke u današnje visokotehnološko vrijeme se ne koriste, a korišćene su za označavanja staza divljači, odstrijeljene divljači, smjera kretanja itd.  

Štreka

Jedna od dragih uspomena po okončanju uspješnih lovova je svakako fotografija. U grupnim lovovima kada se odstrijeli više grla divljači formira se takozvana “štreka” koja pored odavanja počasti služi i za reprezentativno predstavljanje lovišta i samog lovnog dana. Divljač se slaže zdesna nalijevo po veličini, a vodeći računa da svako grlo bude položeno na desnu stranu. Štetočine se uvijek stavljaju u zadnji red štreke. Prvo se po veličini postavljaju veprovi, pa krmače, zatim nazimad, a potom prasad. Po lovačkoj etici preko odstrijeljene divljači ne smije da se preskače, prelazi ili što je učestalo u našim lovištima sjedi ili liježe. U dobro organizovanim lovištima neetički lovac može da lovi samo jednom i nikada više.  

Etika

Bez lovne etike, lovačkog kodeksa i domaćinskog gazdovanja  nema budućnosti lovstva. Dolazeće generacije svojim  neetičnim ponašanjem, kršenjem svakog kodeksa i pravila dovešćemo u priliku da na našem viševijekovnom i dobro utemeljenom lovstvu love uz upotrebu automatskih pušaka iz helikoptera te da divljač traže dronovima uz pomoć termovizijskih kamera prije pogona. Doći ćemo u situaciju da lov izgubi svaku draž, strast i ljubav. Izbjegavanjem primjene lovne etike i moralnih načela nas evropskih lovaca mladim generacijama ostavićemo u nasljeđe odriješene ruke za divljanja i visokotehnološka istrebljivanja divljači. Od nas zavisi lov za naša buduća pokolenja, da li će naša djeca biti ljudi, domaćini, etički lovci sa lovačkim psima  ili razuzdana  naoružana grupa ubica prirode i prirodnog blaga. Treba početi od te “bezazlene” pivske flaše u ustima odstrijeljenog vuka (Hajka na vuka – Čemernica 2015), od te obične fotografije lovaca u nelovačkim  uniformama da bi sutra zaista bilo bolje.

Naše šume obiluju blagom. U našim šumama zastupljene su sve velike zvijeri koje nismo istrijebili kao neke mnogo naprednije evropske zemlje i evropska lovačka društva. Zašto danas sebi da dozvolimo da nas upravo ti koji su uklonili one s vrha prirodnog lanca ishrane zarad materijalnih interesa uče pravilima i da sa podsmijehom gledaju na nas i naše lovstvo zarad izgleda i nelovnog ponašanja našeg prosječnog lovca.

Nošenje divljači

Po odstrelu sitnu divljač nosimo na dva načina. Sitnu dlakavu divljač nosimo za zadnje noge s glavom ka zemlji. Pernatu divljač nosimo držeći je za vrat (npr. visak kod fazana). Divljač visokog lova nosimo na ramenima ili prevozimo s glavom položenom u smjeru kretanja.

bacc ing agr. Vladan Vukadin, Lovačke novine broj 172

IZVOR: LSRS