Film „WILD – Jäger und Sammler“ ( U divljini – lovci i sakupljači) je kritički osvrt o lovu kao jednim od najstarijih kulturnih naslijeđa čovjeka na svijetu i autentično dokumentuje prirodu lova iz različitih perspektiva.

Reditelj filma je Mario Teus, lovac i šumarski inženjer. On suočava publiku sa jasnim pitanjima o našem dvojakom odnosu prema divljim, domaćim i životinjama uzgajanim na zatvorenim farmama koji je prije svega ispunjen emocijama, pa tek onda razumom. U filmu su nemilosrdno dokumentovane kontradiktornosti koje su u osnovi naše konzumacije mesa, a koja je predmet velikih kritika.

Priča prati tri aktera: lovca, lovočuvara i bivšeg lovokradicu koji je pušku zamjenio kamerom. Svi oni dobro poznaju ''grozničavu tenziju'' koja se osjeti prije povlačenja obarača. Karakteri su ipak veoma različiti, kao i njihove aktivnosti kojima se bave ili su se bavili. Priroda čovjeka sagledana je kroz prizmu tri motivacije: lovačkog instikta, groznice za lovom i lovom kao potrebom za preživljavanje. Sam reditelj kaže da razumije sve navedene osjećaje i strasti. Film nastoji približiti gledaocima znanja o prirodi, planinama i dolinama, navikama i životu divljači, ali i praktičnim vještinama kao što su lov sa čeke, kretanje u lovištu, praćenje tragova i druge.  

Čarls Foster je u njegovoj knjizi ''Being a Beast'' napisao da kada lovi, čovjek vraća točak evolucije i istorijski razvoj unazad. Vraća se svojim izvornim korjenima i svojoj prirodi. Vraćaju mu se osjećaji predaka koji su ugušeni u djetinjstvu. A djeca, kada bi im dozvolili, konastantno bi bila u potrazi, u lovu.  Poljoprivredna revolucija je bila najveća prevara neljudske istorije.

Ipak, lov nije muški, borilački sport! To je način dobijanja hrane i jedna od najstarijih kulturnih tehnika na svetu. Lov zahteva poznavanje terena, flore i faune. Prije svega zahtjeva poznavanje samog sebe, a podrazumjeva mentalnu i fizičku kontrolu, te efikasnost. Lov kao takav je intenzivan trenutak emocionalnog iskustva.

Mario Teus je sve ovo pokušao sažeti u filmu. I u tome je uspio prema tvrdnjama kritičara. Film je počeo da se prikazuje u kinima Švajcarske, a zatim i u ostalim državama Evropske Unije.

Marko Pavlović