Ne postoje riječi kojima bi se moglo objasniti zašto čovjek danas lovi i zašto željno iščekuje svaki lovni dan. Razloga je mnogo, ali među njima ističe se jedan poseban. Taj razlog jeste druženje sa ljudima koji razmišljaju na isti način, sa onima koji vole prirodu i sve njene čari.

Koliko su jake veze lovaca koji vole da se druže svjedoči stari običaj bratimljenja. Iako je iščezao i gotovo ga je nemoguće naći u današnjem društvu, ovaj prije svega humani odnos zadržao se jedino kod lovaca. Lovci pobratimi, osim toga što se druže i zajedno love, pomažu se u nevolji i vesele kada imaju lijep povod. Tu su jedan za drugog i u dobru i u zlu.

Nezamisliva je i gotovo nestvarna priča u današnjem vremenu, da postoje ljudi koji dva puta godišnje pređu preko tri stotine i pedeset kilometara da bi vidjeli svoje pobratime. Da bi lovili, da bi se zajedno družili, da bi se veselili i da bi se kući vratili duhovno ispunjeni. Ali ovakve priče nisu rijetke.

Dok su pramenovi jutarnje magle polako biježali iz doline rijeke Prače prema vrhovima Jahorine i Romanije, lovci iz ove pitome doline pristizali su na zborna mjesto. Njihovi pobratimi iz Sivca i Užica, koji su prenoćili u lovačkom domu, okupljali su se u velikoj trpezariji. Domaćini su spremili ukusne lovačke kobasice za doručak. Bez mnogo gubljenja vremena svi prisutni uputili su se prema Gosini. Usput su se mogle čuti priče kako na toj visoravni ima lovne divljači u velikom broju. Lov vepra i vuka je najzanimljiviji u ovom periodu godine. Gosti su sa velikom pažnjom upijali sve priče svojih domaćina. A priče su se smjenjivale velikom brzinom: jedan veliki čopor vukova primjećen je prošle sedmice, prije par nedelja odstreljen je dobar vepar, i tako dalje, i tako dalje ...

Na Gosini, lovcima se najprije obratio predsjednik sekcije Borislav Vlačić i poželio im dobar lov. Glavni lovovođa Radan Pečenica objasnio je način na koji će se izvesti lov i dao upozorenja po pitanju bezbjednosti. Svi lovci navukoše markere na sebe i krenuše u dvije kolone. Gosti na čeke, a mladi domaćini u pogon. 

Dvije kolone napraviše veliki obruč. Psi koje su vodili pogoniči već su osjetili prisustvo divljih svinja. Zatezali su povoce u rukama svojih vlasnika. Sa nestrpljenjem su čekali da lovci zauzmu sve pozicije na liniji čeka i odobrenje da se puste psi. Kratak signal začuo se na radio stanicama. 

Poštekujući, psi uđoše u najgušći dio lovišta. Oprezno počeše oblajavati i davati signal da su divlje svinje u blizini. Pjesma lovačkih pasa odjekivala je Gosinom. Nedugo potom, začu se par pucnjeva na čekama. Mladi domaćini bili su vidno raspoloženi i zadovoljni radom svojih pomoćnika.

Jedan stari vepar sa velikim kljovama pao je nakon trećeg pogotka. Poslije dva sata hoda svi lovci iz pogona stigli su do kolibe gdje su se okrijepili. Najzanimljivije u svemu je prepričavanje doživljaja, kuda su svinje prošle, čiji pas ih je prvi pronašao, a sve priče su se zavšavale šalom i smijehom.

Poslije predaha opet još jedan pogon krenu preko široke visoravni. Hrastovom šumom odjekivalo je "Oooop!!!". Pažnju svima privuče "Pazi tamoooo!!!" koje se začulo nekoliko puta. Ubrzo odjeknu puška Slavoljuba Ignjatova, gosta iz Sivca. Slavoljub je upravnik lovišta u ovom mijestu, iskusan lovac i ovo mu je drugi odstreljeni vepar u Podgrabu. U njegovoj porodici on je četvrta generacija, a njegov sin peta generacija lovaca. Dolazak u lov na planine Republike Srpske i druženje sa pobratimima im je nezaobilazna tradicija.

Pred kraj pogona poče kiša. Sitna i hladna. Gazeći po blatu izađoh na široki put kojim se izvlače balvani. Tu na čeki naiđoh na Rajić Aleksandara. Starog disciplinovanog lovca koji mi se javi čim me je ugledao. Bez obzira na umor, kišu i hladnoću počesmo pričati o njegovom lovačkom stažu. Prije njega u Podgrab je dolazio njegov otac koji je bio i jedan od prisutnih pri potpisivanju povelje o bratimljenju 1982. godine. Aleksandar sada dolazi sa sinom kod svog pobratima dva puta godišnje. Najveća želja mu je da se ovaj divan običaj nastavi. 

Povukosmo se sa planine skoro pred sami mrak. Zajednička slika pored veprova kapitalaca ostaće kao uspomena na uspješan lov. Sa prvim mrakom lovci su već bili u trpezariji doma i uživali u bogatoj večeri. Prepričavanje šala i doživljaja prekinula je pjesma koja nije prestala do kasno u noć.

Četrdeset godina dugo prijateljstvo koje se prenosi sa koljena na koljeno je duga tradicija. Predsjednik Borislav mi reče da nam najvažniji zadatak mora biti rad na podmlađivanju redova da bi se tradicija održala. Pobratimstvo je danas rijetkost, a posebno je teško naći da se lovci druže ovako visokim intenzitetom, te da se posjećuju međusobno četiri puta godišnje.

Sledeće druženje je u Sivcu u lovu na srndaća. Lovište je bogato plemenitim vrstama divljači, a posebno zecom kojeg je sve manje zbog primjene pesticida i povećanja broja predatora. Lovcima iz Prače neće biti teško da pređu dalek put ne da bi samo lovili već da bi se družili prije svega.  

M.P.