Pojavom "pametnih" telefona pristup informacijama je postao izuzetno lak.

Internet je povezao ljude sa različitih meridijana unaprijedivši protok i razmjenu informacija do razmjera o kojima se do prije dvadesetak godina samo maštalo.

Problem sa informacijama koje se mogu naći na internetu ogleda se u tačnosti plasirane informacije i relevantnosti izvora koji nam pružaju te informacije.

Motivi za plasiranje informacija su različiti. Širenje znanja o pojavama i procesima koji doprinose unapređenjima u različitim oblastima života trebao bi biti jedan od vodećih motiva.

Novine, knjige, pa i televizija u trci sa pametnim telefonima lagano i sigurno gube trku. Lako dostupne, kratke informacije konzumiraju se u slobodno vrijeme na bilo kojem mjestu naše planete.

Sadržaji koji se objavljuju na društvenim mrežama ostavljaju snažan prvi utisak i brzo se zaboravljaju pod naletom drugih informacija. Vremena za provjeru tačnosti informacije nema.

Šta su lovci dobili sa pojavom društvenih mreža, a šta su izgubili?

U našem regionu postoji nekoliko YouTube kanala koji nude izuzetno korisne informacije za lovce, isto tako je i sa društvenim mrežama poput Facebooka i Instagrama.

𝘐𝘱𝘢𝘬, 𝘥𝘢 𝘭𝘪 𝘴𝘶 𝘯𝘢𝘮 𝘱𝘰𝘵𝘳𝘦𝘣𝘯𝘦 𝘻𝘷𝘢𝘯𝘪č𝘯𝘦 𝘪𝘯𝘧𝘰𝘳𝘮𝘢𝘤𝘪𝘫𝘦 𝘰𝘥 𝘪𝘯𝘴𝘵𝘪𝘵𝘶𝘤𝘪𝘫𝘢 𝘱𝘰𝘱𝘶𝘵 𝘭𝘰𝘷𝘢č𝘬𝘪𝘩 𝘴𝘢𝘷𝘦𝘻𝘢?

Zbog velikih troškova štampanja i distribucije lovačkih novina gotovo svi savezi u regionu ukinuli su svoja glasila. U njima su se pored zvaničnih saopštenja mogli pročitati i stručni članci. U kućama starih lovaca njihovi unuci su mogli da pogledaju novine sa slikama lovišta, divljači i lovačkih običaja stvarajući zainteresovanost za lov od malih nogu.

O stručnoj literaturi, odnosno izdavanju knjiga o lovu ne treba ni govoriti. Lovno izdavaštvo se svelo na par entuzijasta koji u privatnoj režiji pišu, objavljuju i prodaju knjige. Poneko predavanje radnika u lovstvu koji imaju praktično znanje ostaje slabo ispraćeno, pa su kino-sale uglavnom poluprazne.

Brzina života, novi oblici lova u kojima se ne praktikuju okupljanje na zbornom mjestu, zajednički doručak i druženje nakon lova ostavljaju malo prostora za razmjenu iskustava među lovcima putem "žive riječi" - razgovora. Mladi lovci često traže savjet na fejzbuku, te umjesto odgovora eksperata iz pojedinih oblasti dobijaju smiješne i podrugljive komentare ostalih članova grupe.

Oficijelne Facebook stranice lovačkih saveza i udruženja prati 5-10% članova. Lovci su ljudi posvećeni prirodi i mali broj, uglavnom mlađih članova, koristi društvene mreže kao izvor informacija. Tako da plasman važnih saopštenja putem Facebooka i Instagrama ne može se smatrati relevantnim.

Uplatom članarine i doprinosa koji idu savezima od strane lovaca izgleda da se završavaju sve obaveze i jedne i druge strane. Službe, radna tijela ili komisije koje se bave informisanjem rijetko se mogu pohvaliti da imaju stručne kadrove sa završenim studijama novinarstva.

𝘒𝘳𝘢𝘫 ž𝘦𝘭𝘫𝘦 𝘻𝘢 𝘻𝘯𝘢𝘯𝘫𝘦𝘮 𝘪𝘭𝘪 𝘴𝘢𝘮𝘰 𝘭𝘰š𝘢 𝘰𝘳𝘨𝘢𝘯𝘪𝘻𝘢𝘤𝘪𝘫𝘢?

Dobar primjer dolazi iz Grčke u kojoj u okviru jedne od najvećih novinarskih kuća "Nea dimokratia" na poslovima pripreme sedmičnog lovačkog glasila, koje izlazi kao podlistak dnevnih novina, radi pet stalno zaposlenih novinara i deset entuzijasta lovaca sa praktičnim znanjem iz lovišta. Na ovaj način, informacije su dostupne i građanima i stanovnicima sela, i poslanicima u parlamentu koji donose zakonske i podzakonske akte. Praktično svima, i lovcima i nelovcima. Osim sedmičnog izdanja lovačkih novina, ova grupa novinara odgovorna je za izradu stručnih filmova i knjiga, medijsku prezenzaciju Lovačkog Saveza i udruženja.

Drugi pozitivan primjer, možda još bolji, jesu lovačke novine grupe entuzijasta iz Srbije, čije štampano izdanje opstaje već dugi niz godina. Da, moguće je napraviti novine. Te novine će biti kupljene, pročitane, prelistane, poklonjene. Da, ima entuzijasta sa velikim iskustvom koji će napisati poneki članak. I da, ima i lovaca i nelovaca koji žele da pročitaju lovačke novine.

U moru lako dostupnih informacija izgleda da smo ostali bez znanja. U trku za plasiranjem informacija lovci regiona ušli su laički i nepripremljeni, a trku za znanjem smo izgleda izgubili potpuno.

izvor:The Dinarides Conservation