Lovac i bivši policajac Boris poznat je i kao ‘doktor za vuka‘

Star InactiveStar InactiveStar InactiveStar InactiveStar Inactive
 

Lovac i bivši policajac Boris poznat je i kao ‘doktor za vuka‘: ‘U Hrvatskoj ih nikad nije bilo više! Trče i oko kuća, njegovi mješanci ušetavaju u sela, kolju stoku... Oni se čovjeka ne boje!‘

Splićanina Borisa Katića diljem Hrvatske znaju kao vrsnog veterinara, bivšeg policajca i vaterpolista, strastvenog lovca, ali u posljednje vrijeme vjerojatno najviše kao – 'doktora za vuka'.

A ova se beštija u nas posljednjih godina toliko raširila da je skoro postala domaća životinja. Žale se stočari, žale se poljoprivredici, kao i šumari, biolozi, planinari... Toliko je vuka da mu se ni točan broj ne zna, pa su zato Katić i ekipa, njih više od 500, krenuli popisati svaku jedinku i svaki čopor. Pravi vučji popis.

I svojim djelomičnim monitoringom već su pobili podatke kojima raspolaže država i nadležne joj službe o nekih maksimalno 180, komad više-manje.

I MUP SNIMA

- Vuka nikad nismo imali više Hrvatskoj, ali i vukovih mješanaca. Osam godina ga se ne lovi, nema kvote, lovostaj totalni, plus smo isto toliko razdoblje slobodni od bjesnoće. Ta zoonoza je nekada odnosila veliki dio vučje populacije, kao i lisice, kune, medvjeda, jazavca... Vuk je bio prenositelj i na ljude. U istih tih osam godina bili smo bez monitoringa od strane države, barem pokušaja da se dođe do broja. Ljudi od države zaduženi za vuka izgubili su dodir s narodom, s lovcima, šumarima, planinarima, stvorila se jedna ružna priča gdje nas se pored zdravih očiju pokušava uvjeriti da nije tako - reći će otvoreno dr. Katić.

Kako druge nije bilo, entuzijasti su uzeli stvari u svoje ruke ili, kako kaže naš sugovornik, desila se tehnika narodu. Mobiliziralo se 62 tisuće lovaca okupljenih u najveću građansku udrugu u RH, pridružile su se i druge struke i kamerama su premrežili cijelu državu. I već sada, na pola istraživanja i prikupljenih stotine i tisuće videa, fotografija i ostalih dokumenata došli do podataka da bi vuka u Hrvatskoj moglo biti i duplo više od onog što tvrdi država.

- Realan broj je 300 plus... Ispod toga nije, jedino ih može biti više do 350 jedinki. Govorim o našem monitoringu, bez podataka s nadzornih kamera policije postavljenih na granice kako bi se pratile migrantske rute i ostali ilegalni ulasci. Ti podaci, kada ih uskoro dobijemo, dat će još istinskiju sliku ljudima u ministarstvima. Ako nama ne vjeruju oko onoga što tvrdimo, barem će MUP-u – veli Katić.

Koliko su se stvari izmakle kontroli, možda najviše govori usporedba sa zemljama iz okruženja, ali i ostatka Europske unije. Slovenci, primjerice, svake godine izlove 10-15 posto ovog predatora, dok su pedantni Skandinavci striktno mu ograničili kvotu s obzirom na površinu i broj stanovnika.

UDRUŽENI I SA PSIMA

- Jedna Švedska koja je pet puta veća od nas i ima duplo stanovništva, kao i neusporedivo više jelenske divljači od nas, u svom parlamentu je donijela odluku da se u cijeloj državi može imati 300 vukova. Zato su se vukovi namnožili, a i stoka im je dosta često "na izvolite". Rekao bih da prilika rađa lopova - veli Katić.

Vuk se danas proširio po cijeloj Hratskoj. Nisu to više samo Lika, Gorski kotar i Dalmatinska zagora, nego su prešli Učku i došli do Limskog kanala i nadomak Pule, u blizini Tuhelja u Hrvatskom zagorju dva su snimljena usred bijela dana, isto kao i kod Brezovice ili Turopolja nadomak Zagrebu, da se ne govori o Petrinji, Sisku, Požegi, Slavonskom Brodu, Iloku...

- Do prije samo pet godina u nas se službeno govorilo i učilo da vuk živi na površini od 20 tisuća kilometara četvornih teritorija, ali sada je to već 25.000, ako ne i više. Naš dodatni problem su vukovi mješanci. Kamere su ih snimile zajedno s vučjim čoporima, kako love, jedu i žive zajedno oko Srba, Lapca, Mazina, Gračaca, Udbine, sve do Otočca, odnosno tamo gdje je Hrvatska pusta, gase se domaćinstva, a pse pušta da odlutaju. Zato imamo kangala u vučjem čoporu, njemačkog ovčara isto tako. Vukovi ih primaju, pogotovo ženke ako su izgubili alfa vučicu. Problem je što ćemo izgubiti čisti genom vuka, kao što nam se desilo u Slavoniji i Baranji s divljim svinjama. A ta degeneracija vam se najbolje vidi po tome što vuk prije nikada nije napadao tokom dana, a sada se njegovi mješanci koji su u biti 50 posto psi, ušetavaju u sela i naselja, kolju stoku, umjesto da idu u divljinu, šumu, planinu... Oni se čovjeka ne boje – upozorava hrvatski doktor za vuka.

PET JE RJEŠENJA

- Mi s vukom od davnina živimo, on je oduvijek simbol slobode, pa mu i pjesme pjevamo... Vrijeme je da poželimo vuku dobro, ne da ga osudimo, ne da ga izlovimo, ne da on nestane. On je jedna karika u prirodnom lancu i kao takav je spasio Liku i Dalmaciju od miješanih divljih svinja kada je bio rat i ljudi puštali bijele svinje da lutaju. Zahvalni smo mu na tome da dobar čistač u prirodi i nije lešinar kao čagalj. Ne poduzmemo li hitno nešto, imat ćemo sve više slučajeva da će pojedinci još masovnije koristiti otrove i tako naštetiti ne samo vuku, već i medvjedima, risovima koje smo jedva obnovili "krvlju s Karpata"... - upozorava Katić.

Plan je sveo na pet točaka.

- Prvo je popisati stvarni broj kako bismo znali na čemu smo, ali to sigurno nije ovih 160, 180, a pogotovo ne 220, koliko se neslužbeno čuje da bi država možda željela. Ako bude tako, onda je najbolje da nas se proglasi ZOO-vrtom Europe, a sve stanovnike pretvorimo u rendžere na proračunu Bruxellesa. Kada ih popišemo, sljedeći je korak određivanje kvote, i to vodeći računa o nekim regionalnim specifičnostima, jer vuk nije isto za ljude u Lici ili Dalmaciji. Onda bi išla zaštita pravog vuka s odstrjelom mješanaca, koji im ionako u svakom pogledu štete. Tada ćemo moći živjeti s vukom i nećemo imati slučajeve da nam trče oko kuća u Sinju, Trilju... - poručit će dr. Boris Katić.

Ne poznaju granice

Svoj monitoring Katić i suradnici zasnivaju na kamerama lovačkih udruga, nacionalnih i parkova prirode, šumarija... Koliko, pak, ih same snimke mogu zavarati u prebrojavanju?

- Istina, vuk se teže razlikuje od risa i nećete naći dva risa istih točkica. Vuka ćete naći u skoro istoj dimenziji, boji, spolu. Ono što je bitno i što se sada pokazalo s puno kamera, jest da se u istom momentu, a na razdaljini od 15 do 50 kilometara pojavljuju vukovi u dva, tri ili više čopora. Isti ne mogu biti, jedino ako ne lete, a ne lete - uz smijeh će Katić.

- Problem mogu biti granice s BiH i Slovenijom, koje vukovi ne poznaju u svojim migracijama, ali smo uključili i tamošnje kolege, koji su nam poslali svoje snimke i na tome smo im itekako zahvalni. Više-manje mi imamo svoje, oni svoje vukove i čopore, koji prelaze s teritorija na teritorij tek kada im ponestane hrane na jednom - dodat će.

izvor: slobodnadalmacija.hr

Lov i još ponešto©2021 Sva prava zadržana. Design & SEO by NewNowMedia

Search